Helenistički filozof Diogen iz Sinope, živio je od 413. do 323. pr. Kr., učenik Antistena (Sokratov učenik), naturalističke linije mišljenja, bio je vrhunac i simbol cinizma jer je svoju filozofiju napravio na radikalan način života. Njegov učitelj Antisten, tvorac kiničke škole (od grčkog Kynikos, pas, kako su ih Atenjani nazivali uličnim psima, bez bogatstva i materijalnih dobara), njegova škola je sam svijet, agore, javni trgovi, brda i polja . Ali Diogen je bio najveći destilator bisera u svojoj ravnodušnosti prema vrijednostima društva čiji je bio dio.
Njegovo putovanje počinje u mladosti, kada jednom prilikom ulazi u hram sv. bogova, u svom rodnom gradu Sinope, da traži proročište (proročišta su obično bile drogirane djevice).
Diogen: – Što mogu učiniti da zaradim novac?
Proročište: – Moraš kopirati kovanica.
Dakle, on odlučuje sa svojim ocem krivotvoriti valutu, i ubrzo biva otkriven, osuđen je na protjerivanje, a njegov otac doživotno u zatvor. Odlazeći reče:
– Nemojte me osuditi na progonstvo. Osuđujem te da ostaneš.
U Ateni gdje susreće Antistena, on je zadivljen takvom jednostavnošću i mudrošću, ali biva odbijen kao učenik, ali on inzistira dan i noć, sve do starac se slaže u tome da ga tretira kao učenika. Antisten, umoran od praćenja, udario je Diogena svojim drvenim štapom koji mu je koristio kao štaku.Nepokoleban, Diogen je rekao:
– Udarajte, jer nećete naći tako tvrdo drvo da me možete natjerati da odustanem od pokušaja da vas natjeram da mi nešto kažete, jer mislim da je to vaša dužnost.
Cinici su propovijedali nevezanost za materijalna dobra, osporavali brak, suživot u društvu i proglašavali se građanima svijeta.
Diogen je redovito odlazio na Platonovu akademiju gnjaviti i uznemiravati. Platon je jednom rekao:
– Čovjek je dvonožac bez perja!
Diogen provodi dan razmišljajući i ima ideju o krađi kokoši, odlasku u Platonovu školu, čupanju pileta od perja jadnom čovjeku dok ne dolazi, baca ga nasred dvorane i uzvikuje pokazujući:
– Čovjek! 🇧🇷 Čovjek! !
– Dvonožac bez perja!
Nakon što su se svi nasmijali, posramljeni Platon zaključuje:
– Čovjek je dvonožac bez perja, s ravnim noktima.
Diogen je tražio čovjeka koji je pronašao svoju pravu prirodu , da je živio u skladu s tim i da je bio sretan. Zato je njegova naslikana slika koja drži svjetiljku, osvjetljavajući njegovu potragu.
– Mnogo ljudi, malo ljudi.
“Što više tražim poštene ljude, to se više divim svojim psima.” Diogen iz Sinope. Sreća bi trebala dolaziti iznutra čovjeka, a ne izvana. Ponekad su ga viđali u trenutku intimnosti sa samim sobom, u svojoj bačvi, kako bi se ispričao, rekao bi:
– Ako nije dvoje, zašto ne sam.
Znao je bježatina ribarskim brodovima kako bi putovao svijetom, ali na jednom od njih, njegov brod su napali gusari u međunarodnim vodama, zarobili ga i prodali na aukciji kao roba, na aukciji je svaka osoba na aukciji bila upitana za zanimanje.
Aukcionar , onom prije Diogena: – Koje je tvoje zanimanje?
Rob: – Ja sam tesar!
Dakle, Diogenov red je isto pitanje, ali on odgovara:
– Ja' m veliki majstor! Ako me kupiš, bit ću izvrstan vlasnik!
Jednako je poznata njegova priča s Aleksandrom Makedonskim (ni prije rata ga nisu zvali “Veliki”), koji ga je, upoznavši ga, Aleksandar je tražio da Diogen traži što god želi i zamolio je Aleksandra da mu se makne s puta jer je zaklanjao sunčevu svjetlost. Diogen je ovim činom pokazao koliko mu je prema njegovoj prirodi malo potrebno da dobro živi. Ovaj je odgovor jako impresionirao Aleksandra, koji je na povratku, čuvši kako se njegovi časnici rugaju Diogenu, rekao:
– Da nisam Aleksandar, želio bih biti Diogen. 
Susret Aleksandra Makedonskog i Diogena od Sinope.
Poput Sokrata i Antistena, Diogen nije ništa napisao, jer je rekao: – Govor je vrlina bez probe.
Vjerujući da se vrlina bolje otkriva u djelu nego u teoriji, njegov se život sastojao od nemilosrdnu kampanju za rušenje društvenih institucija i vrijednosti onoga što je vidio kao društvopokvaren.
Njegova teatralnost i mudre tirade definitivno su legendarne. Neki pisci izvještavaju o njihovim navikama gomilanja smeća, života u bačvi i stanovitog nedostatka higijene.
Diógenesov način života inspirirao je psihijatriju 1975. da nazove psihijatrijski poremećaj “Diógenes Sindrom” (iako ga je malo kontradiktorno nazivati osobom s takvim osobinama), koji karakterizira navika gomilanja beskorisnih i bezvrijednih predmeta, sakupljanja i gomilanja smeća, pa čak i otpada.
Prisilni Gomilanje predmeta jedan je od simptoma specifične vrste opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP), nazvanog Diogenov sindrom, kojeg karakterizira ne samo gomilanje beskorisnih predmeta i smeća, već i teškoće rješavanja predmeta.
Međutim, potrebno je znati razlikovati kolekcionarski poremećaj koji nije patološki već kolekcionarski hobi.
Simptomi su: socijalna izolacija, nakupljanje prljavštine u okolini i početak gomilanja beskorisnih predmeta. Osjećaju se iritirano i neugodno kada im se netko stavi na raspolaganje da pospremi i očisti mjesto. Bez nereda i kaosa, kažu da se osjećaju izgubljeno i s osjećajem gubitka.
Iako je kao nagradu za svoju intelektualnu vrijednost imao slobodu, više je volio ulice, gdje se čistim cinizmom pokušavao boriti protiv požude. , požuda i korupcija, u najširem smisluosjećaj. Njegov život Nadahnuo je pisce kao što je Roberto Bolaños da stvore lik Chavesa, izravno utječući na stoicizam, bio je slobodan u vlastitom razmišljanju, kritičan, jer se pogreške obrću iz kritike.
– Vrijeme je ogledalo vječnosti.
Izvori:
– Knjiga:
- NAVIA, Luis E. Diógenes, Cinik . Prijevod João Miguel Moreira Auto, prijevod grčkog teksta Luiz Alberto Machado Cabral. São Paulo: Odysseus, 2009.
– Stranice:
- //www.nueva-acropolis.es/es/filosofia/310-humor/13534-anecdotas- de-diogenes-de-sinope
- //www.filosofia.com.br/historia_show.php?>
