2005. James Fallon je proučavao snimke mozga serijskih ubojica, ispitujući tisuće snimaka kako bi pronašao anatomske obrasce u mozgu koji su u korelaciji s psihopatskim tendencijama u stvarnom svijetu.
“Gledao sam mnoge skenovi, skenovi ubojica pomiješanih sa shizofreničarima, depresivcima i ostalima, normalni mozgovi,” rekao je.
Međutim, dok je proučavao skenove mozga tražeći obrasce koji se odnose na psihopatsko ponašanje, James Fallon otkrio je da njegov vlastiti mozak odgovara obrascima ponašanja psihopatija.
Mnogi od nas bi sakrili ovo otkriće i nikada nikome ne bi rekli, iz straha ili srama da ne budu označeni kao psihopati. No Fallon je otišla u suprotnom smjeru, govoreći svijetu o svom otkriću u TED govoru, intervjuu za NPR i knjizi The Psychopath Inside. U njemu Fallon pokušava pomiriti kako on – sretno oženjeni obiteljski čovjek – može pokazati iste anatomske obrasce koji su obilježili umove serijskih ubojica.
“Nikada nisam nikoga ubio, niti sam ikoga silovao,” kaže on.. “Prvo što sam pomislio je da je možda moja hipoteza pogrešna i da ova područja mozga nisu odraz psihopatije ili ubojitog ponašanja.
Ali kad je prošao niz genetskih testova, dobio je još loših vijesti. "Imao samsve te visokorizične sklonosti prema agresiji, nasilju i niskoj empatiji,” kaže on, kao varijanta gena MAO-A koja je povezana s agresivnim ponašanjem.
Na kraju, na temelju više neuroloških i bihevioralnih istraživanja o psihopatiji, zaključio je da je on doista psihopat – samo relativno dobra vrsta, ono što on i drugi nazivaju "prosocijalnim psihopatom", netko tko ima poteškoća s osjećajem istinske empatije za druge, ali i dalje drži svoje ponašanje otprilike unutar granica društveno prihvatljivog granice.
Fallonu to nije bio potpuni šok, jer je oduvijek znao da je on netko tko je posebno motiviran moći i manipuliranje drugima, kaže on. Nadalje, njezina je obiteljska loza uključivala sedam potencijalnih ubojica, uključujući Lizzie Borden, neslavno optuženu za ubojstvo svog oca i maćehe 1892.
Ali činjenica da bi osoba s genima i mozgom psihopata mogla postati znanstvenica je nenasilan, stabilan i uspješan natjerao je Fallona da preispita višeznačnost pojma. Psihopatija se, uostalom, ne pojavljuje kao formalna dijagnoza u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje, djelomice zato što obuhvaća tako širok raspon simptoma. Ne ubijaju svi psihopati; neki, poput Fallona, pokazuju druge vrste psihopatskog ponašanja.
Među mnogim drugim čimbenicima, Fallon nikada nije imao značajnijetraume da postanete ubojica ili loša osoba. “Bio sam voljen i to me zaštitilo,” rekao je.
IZVOR / Smithsonian
