Astronomi već dugo gledaju u golemi svemir u nadi da će otkriti vanzemaljske civilizacije. Ali da bi planet imao život, tekuća voda mora biti prisutna. Činilo se da je vjerojatnost ovog scenarija nemoguće izračunati, budući da je bila pretpostavka da su planeti slični Zemlji dobili vodu slučajno kada je veliki ledeni asteroid udario u planet.
Sada, istraživači na GLOBE institutu na Sveučilištu iz Kopenhagena objavio je studiju koja ukazuje da bi voda mogla biti prisutna tijekom samog nastanka planeta. Prema izračunima studije, to vrijedi i za Zemlju, Veneru i Mars.
“Svi naši podaci sugeriraju da je voda bila dio građevnih blokova Zemlje, od samog početka. A budući da se molekula vode često pojavljuje, postoji razumna vjerojatnost da se odnosi na sve planete u Mliječnoj stazi. Odlučujuća točka za prisutnost tekuće vode je udaljenost planeta od njegove zvijezde”, kaže profesor Anders Johansen iz Centra za formiranje zvijezda i planeta, koji je vodio studiju objavljenu u časopisu Science Advances.
Pomoću računalnog modela Anders Johansen i njegov tim izračunali su koliko brzo nastaju planeti i od kojih građevnih blokova. Studija pokazuje da su to bile milimetarske čestice prašine leda i ugljika – poznatejer kruže oko svih mladih zvijezda u Mliječnoj stazi – koje su se prije 4,5 milijardi godina akumulirale u formiranju onoga što će kasnije postati Zemlja.
Povezano: Astronomi ponovno stvaraju kartu Mliječne staze Mliječne staze i otkrijte nešto o Zemlji
“Do točke kada je Zemlja narasla na jedan posto svoje trenutne mase, naš je planet rastao hvatajući masu kamenčića ispunjenih ledom i ugljikom. Zemlja je potom rasla sve brže i brže dok nakon pet milijuna godina nije postala velika kakvu danas poznajemo. Usput je temperatura na površini naglo porasla, zbog čega je led na oblucima isparavao na putu do površine, tako da danas samo 0,1% planeta čini voda, iako je 70% Zemljine površine voda. prekriven vodom”, kaže Anders Johansen, koji je zajedno sa svojim istraživačkim timom u Lundu prije deset godina iznio teoriju koju nova studija sada potvrđuje.
Teorija, nazvana 'akrecija kamenčića', kaže da su planeti sastoji se od kamenčića koji se skupljaju, a planeti tada postaju sve veći i veći.
Anders Johansen objašnjava da se molekula vode H2O nalazi posvuda u našoj galaksiji i da teorija otvara, prema tome, mogućnost da drugi planeti mogli su nastati na isti način kao Zemlja, Mars i Venera.
“Svi planeti Mliječne staze mogu nastatiisti građevni blokovi, što znači da se planeti s istom količinom vode i ugljika kao Zemlja – i stoga potencijalna mjesta gdje bi mogao biti prisutan život – često pojavljuju oko drugih zvijezda u našoj galaksiji, sve dok je temperatura odgovarajuća,” rekao je kaže.
Ako planeti u našoj galaksiji imaju iste građevne blokove i iste temperaturne uvjete kao Zemlja, onda također postoji dobra šansa da bi mogli imati otprilike istu količinu vode i kontinenata kao naš planet.
Profesor Martin Bizzarro, koautor studije, kaže:
“S našim modelom, svi planeti primaju istu količinu vode, a to sugerira da drugi planeti možda nemaju samo istu količinu vode vodu i oceane, ali i isti broj kontinenata kao ovdje na Zemlji. To pruža dobre prilike za nastanak života,” kaže on.
Kada bi, s druge strane, bilo slučajno koliko je vode bilo prisutno na planetima, planeti bi mogli izgledati vrlo drugačije. Neki bi planeti bili previše suhi da bi podržali život, dok bi drugi bili potpuno prekriveni vodom.
“Planet prekriven vodom bio bi prirodno dobar za život u moru, ali bi nudio manje od idealnih uvjeta za formiranje civilizacija koje bi mogle promatrajte svemir", kaže Anders Johansen.
Anders Johansen i njegoviistraživački tim raduje se sljedećoj generaciji svemirskih teleskopa, koji će ponuditi mnogo bolje mogućnosti za promatranje egzoplaneta koji kruže oko zvijezde koja nije Sunce.
“Novi teleskopi su snažni. Oni koriste spektroskopiju, što znači da gledajući kakvu vrstu svjetlosti blokira orbita planeta oko njihove zvijezde, možete vidjeti koliko ima vodene pare. Može nam reći nešto o broju oceana na tom planetu,” kaže on.
S informacijama sa Sveučilišta u Kopenhagenu.